utorak, 29.01.2008.
KHM...
Jednom kad noć nestane u mraku
Jednom kad se svjetlost rasprši po zraku
Jednom kad voda proguta more
Jednom kad brda prerastu u gore
nedjelja, 06.01.2008.
NOVOGODIŠNJI PARTY
Dugo nismo znali di ćemo. I onda je došla jedna egzotična ponuda. Makarska. Najprije u neki apartman, pa u grad. Ma naravno da može. Nas četvorica iz Sinja, doli još ekipe. Na zagrijavanju ne baš povoljan omjer muški i ženski, al svi su zabavni i zanimljivi. Čak smo se i raspivali i to neke svatovske. Pili smo kako ko-piva vino pelin votka rakija... začinjeno s dimon. Do grada smo došli auton, nema policije. Doli smo parkirali na jedino slobodno misto koje se ne naplaćuje i krenili prema kafićima. Začudo, svi rade... za razliku od Sinja ili Splita koji su mrtvi za Novu godinu. Popušimo još jedan na sri ulice, al smo bili tolko pijani da nismo bili ni svjesni. Upadamo u neki pristojan po glazbi, uglavnom, domaćini su birali, nije bilo loše. Tu smo naravno stali blizu šanka i nastavili di smo stali u apartmanu. Malo prije ponoći otiđemo na trg. Tamo Škoro, odbrojavanje, česitanje i nazad u kafić. Upoznavanje s lokalcima i ostalima koji su se tu zatekli, najviše s onima priko granice. Bolesni ples. Otišli smo u neki drugi kafić di je ženski populacija bila brojnija i oskudnije obučena. Nakon šta smo napasli oči, vraćamo se u bazu i nastavljamo u šali i geganju. Malo prije zore smo odvezli cure u apartman i vratili se popit još koje piće, nakon čega smo i mi istim putem. Pa afterparty uz travu, sok i ostatke alkohola, kako je kome prijalo. Oko 7 i po smo otišli spavat, al to nije bilo dugo. Malo iza 10 se dižemo i mi iz Sinja odlazimo u Omiš na kavu. Tamo dobijamo besplatan parking u centru jer automati ne rade i nalazimo jedini kafić koji radi, pun staraca. Zauzimamo šank i naručujemo-kavu. Da, kavu! Nakon pola sata produžujemo u Split i u domu se dosađujemo, dovršavamo ostatke od sinoć i gledamo youtube. Malo prije noći odlazimo kući na spavanje.
subota, 15.12.2007.
ĆELAVA PJEVAČICA
Eto, bio i ja u kazalištu. U četvrtak. I bilo mi je dobro, mada san se odupira svim snagama da ne otiđen. Ipak su tu večer u splitu bila dva koncerta. Jedan na kojem je svira TBF, Ekskurzija poljoprivredne škole i još 3 banda za koja san jedva čuo, al i ovi su mi bili dovoljan razlog da odem. A kasnije u o'hare Urban. Dobro, na njega nisan ni mislio ić, jer su ovaj put zapaprili kartu, a on u Split dođe svako malo.
Ali za ovaj prvi koncert san zva 10 ljudi, i to ljudi koji bi prije godinu dana, kad bi im samo spomenio, odma pristali. I još mi ne bi nikako dali da odustanem. I još bi kod sebe organizirali 'zagrijavanje'. Ali ne, to ove godine nisu isti ljudi, to su sad 'penzioneri'. Po cile dane uče i rade za fax, ili bar tako kažu. A na kraju ja napravin skoro ko i oni. I u međuvremenu se zabavin.
I onda mi je jedan koji me odbio za koncert s razlogom da je umoran, pita bi li iša u kazalište. A pošto san ga jedanput već odbio jer san sutradan ima predaju radova, pa san radio cilu noć i jedva satiga, sad san prista. Nako, malo bezvoljno, al ajde, bolje i to nego sidit u sobi i gledat film ili surfat po internetu.
Kad smo došli, bilo je karata samo za balkon. Istina, ta je karta uz studentski popust samo 10kn, al nam je percepcija pozornice bila totalno iskrivljena. I čin su na početku drame počeli puštati Beatlese i druge bandove tog vrimena, zna san da mora bit dobro. Opičena predstava. Odlični glumci. Prvi put da san u kazalištu vidio da se publika smije. Valjda zato jer san prvi put iša na nešto šta valja. Kroz gimnaziju su nas uglavnom vodili na opere, a to prije ili kasnije postane dosadno. Ovde se sve događa dinamičije, ne brže, ali je jednostavno zanimljivo. Ćelava pjevačica zapravo i nema radnju, ali su provale vrhunske. I još neki glupo prevedeni izraz s engleskoga. Doslovno smo se kidali.
Moga bi ja još koji put svratit do kazališta. To mi je sad sigurno opcija prije nego kino. Jer film skineš s interneta i gledaš, a ovde gledaš prave ljude uživo, kako glume. E, sve pohvale glumcimacima!
